Današnja svakodnevica prožeta je suvremenom tehnologijom. Toliko smo navikli na težinu mobitela u ruci, zvukove televizije u pozadini dok osvježavamo novosti na našim društvenim mrežama, da rijetki zastanu i zapitaju se koliki utjecaj to sve ima na naše najmanje.
Posebno je važno razumjeti kako digitalna tehnologija utječe na djecu s autizmom, koja imaju specifične potrebe i izazove u socijalnoj interakciji. Zato sam ovdje izdvojila nekoliko njezinih pozitivnih i negativnih utjecaja kako biste mogli dobiti opsežniji uvid u njezine posljedice.
Pozitivni utjecaji digitalne tehnologije na socijalnu interakciju
Unapređenje socijalnih vještina
S obzirom na teškoće kod socijalnih interakcija, od velike je važnosti informacija kako interaktivne aplikacije i igre mogu djeci pomoći da rade na razvitku socijalnih vještina u kontroliranim uvjetima. Vježbajući društvene interakcije putem komunikacije s drugom djecom na digitalnim platformama, oni uče kako graditi svoje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti u društvenim situacijama.
Smanjenje anksioznosti
Rutine, točnije predvidljivost situacija, pomažu djeci s autizmom da osjećaju veću sigurnost što dovodi do smanjenja tjeskobe. Virtualne simulacije mogu poslužiti kao pomoć pri vježbanju socijalnih situacija, ali bez straha od nepredvidljivih situacija i pogrešaka. Također, pristupanje situacijama korak po korak osigurava djeci smanjenje stresa i tjeskobe.
Komunikacija
Kao jedan od važnijih čimbenika utjecaja tehnologije na djecu bih svakako izdvojila pomoć kod komunikacije s obzirom da je izražavanje svojih misli i osjećaja je ključno kod održavanja dobrog mentalnog zdravlja. Djeci s poteškoćama s verbalnom komunikacijom aplikacije za podršku komunikaciji (AAC- Augmentative and Alternative Communication), omogućuje komunikaciju alternativnim putem, koristeći simbole, slike ili tekst.
Povezivanje s vršnjacima sličnih interesa
Specifični i suženi interesi nesumnjivo su dio specifičnosti koju dijeli većina djece s autizmom. Isto tako, vrlo je važno da djeca imaju nekog s kime mogu podijeliti svoje
zanimacije, svoje uzbuđenje i zanos. Putem društvenih mreže, mnogo je veća vjerojatnost pronalaska drugih sa sličnim interesima. To im može stvoriti osjećaj pripadnosti te smanjiti da se osjećaju izolirano.
Negativni utjecaji digitalne tehnologije na socijalnu interakciju
Manjak prakse neverbalne komunikacije
Neverbalna komunikacija (govor tijela, izrazi lica, ton glasa) bitna je za razumijevanje konteksta pojedine socijalne situacije. Interakcija putem digitalnih medija izostavlja
neverbalnu komunikaciju što je za djecu s autizmom velik problem jer ih većina već ima poteškoća s razumijevanjem tih znakova. Oduzimanjem stvarne interakcije, oni gube priliku za njezino učenje i vježbanje što dodatno otežava njihovu sposobnost
razumijevanja socijalnih situacija.
Smanjena empatija i emocionalna povezanost
Komunikaciji preko digitalnih medija manjka osobnosti i topline što negativno utječe na razvoj empatije i dubljih emocionalnih veza. Stvaranje dubljih emocionalnih veza usko je povezano s razvojem značajnih odnosa. Razvoj empatije se odvija kroz osobnu interakciju koju digitalne platforme ne mogu prenijeti.
Izolacija u virtualnom svijetu
Povezanost koju dijete ostvaruje preko digitalnih platformi može stvoriti iluziju socijalne uključenosti, no ono u stvarnosti bude izolirano. Dolazi do toga da djeca postanu ovisna o tim platformama te da zanemare stvarne socijalne interakcije. Također, način rješavanja sukoba se razlike u stvarnom svijetu pa i u tom području dolazi do manjka iskustva.
Rizik od površnih odnosa
Odnosi u virtualnom svijetu nerijetko su površni jer djeca komuniciraju na površnom nivou, umjesto na dubljem. Takav način komunikacije ometa stvaranje značajnih prijateljstava i unapređivanje potrebnih vještina socijalnih interakcija.
Teškoće u provođenju naučenih vještina
Vještine stečene putem digitalnih medija mogu biti teško prenosive na situacije u stvarnom životu, jer kontekst i dinamika interakcije uživo mogu biti vrlo različiti. Ako se djeca naviknu na interakciju putem digitalnih medija, mogu se osjećati anksioznije ili nelagodnije u stvarnim socijalnim situacijama, gdje nema mogućnosti za pauzu ili povlačenje.
Strategije za uravnotežen pristup
Iz opisanih pozitivnih i negativnih utjecaja, evidentno je da bi trebalo koristiti uravnotežen pristup koji povezuje digitalne medije s redovitim i stvarnim socijalnim interakcijama. Navodim nekoliko strategija koje mogu pomoći u postizanju uravnoteženog pristupa.
Individualni pristup
Ima jedna poznata izreka koja kaže: “Ako si upoznao jednu osobu iz spektra, upoznao si jednu osobu iz spektra.” Svako dijete je jedinstveno, a tako i djeca koja imaju autizam. Važno je prilagoditi pristup svakome od njih na način da se njeguju njihovi interesi i razvojne potrebe. Na taj način se kroz razumijevanje njihovih individualnih prednosti i izazova osigura optimalna podrška i razvoj.
Razumijevanje granica
Djeca s autizmom često imaju specifične senzorne potrebe, stoga je važno prilagoditi
aktivnosti i okruženje kako bi se smanjila nelagoda i anksioznost. Često mogu biti
premalo ili previše osjetljivi na senzorne podražaje iz okoline. Potrebno im je omogućiti adekvatno okruženje i aktivnosti kako bi mogli optimalno funkcionirati.
Strukturirane aktivnosti
Igre s jasnim pravilima ili rutinske aktivnosti pomažu u smanjenju anksioznosti. S
obzirom da su strukturirane, predvidljive i jasno definirane, one im pružaju sigurnost i stabilnost.
Poticanje zajedničkih interesa
Interesi djeteta se mogu koristiti kao osnova za zajedničke aktivnosti i igre s drugom djecom. Kroz zajedničke interese, djeca mogu razviti osjećaj povezanosti i pripadnosti, što je važno za njihovu socijalnu integraciju.
Podučavanje socijalnih vještina
Kroz strukturirane aktivnosti i igru, mogu se učiti konkretne socijalne vještine poput
dijeljenja ili iniciranja razgovora. Praktična i konkretna poduka im može pomoći da bolje razumiju i primjenjuju socijalne vještine u stvarnim situacijama.
Pozitivno potkrepljenje
Korištenje pozitivnog potkrepljenja (nagrade, pohvale, interes za djetetove interese) može ojačati željeno ponašanje te potiče socijalne interakcije. Pozitivna potkrepljenja mogu motivirati djecu i potaknuti ih na daljnje razvijanje socijalnih vještina.
Podrška od strane vršnjaka
Edukacija vršnjaka u dogovoru sa stručnim suradnicima ustanove (škola, vrtić) koju dijete pohađa o tome što je autizam i kako mu pristupiti je od iznimne važnosti. Vrtići i škole mogu igrati ključnu ulogu u promoviranju inkluzije i razumijevanja među djecom.
Dodatne preporuke
Edukacije i podrške u zajednici
Zajednica, koja obuhvaća vrtiće, škole i lokalne organizacije, igra ključnu ulogu u
osiguravanju pristupa potrebnim resursima i podršci za djecu s autizmom. Programi
edukacije i senzibilizacije za nastavnike, vršnjake i roditelje pomažu u boljoj integraciji djece s autizmom u društvo.
Tehnološka rješenja i inovacije
Virtualna stvarnost (VR) može se koristiti za simulaciju socijalnih situacija i trening socijalnih vještina u sigurnom okruženju. Također, napredni komunikacijski uređaji omogućuju djeci s ozbiljnim komunikacijskim poteškoćama bolje izražavanje i povezivanje s drugima.
Povezivanje digitalnih i stvarnih aktivnosti
Ravnoteža između digitalnih i stvarnih aktivnosti ključna je za cjelovit razvoj socijalnih vještina. Iako digitalne tehnologije pružaju korisne alate za učenje i komunikaciju, stvarne interakcije su nezamjenjive za razvoj dubljih socijalnih veza i razumijevanja. Važno je osigurati da djeca imaju prilike za direktne socijalne kontakte i interakcije u stvarnom svijetu.
Kontrola i upravljanje vremenom provedenim pred ekranom
Prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranom može negativno utjecati na zdravlje i razvoj djece. Roditelji i skrbnici trebaju postaviti jasne granice i pravila za korištenje digitalnih uređaja. Strukturirane i uravnotežene dnevne rutine koje uključuju digitalne aktivnosti, ali i vrijeme za igru, učenje i socijalne interakcije, mogu pomoći u osiguravanju zdravog razvoja djeteta.
Kako radna terapija može pomoći djeci u razvoju socijalnih vještina?
Radni terapeuti najčešće koriste strukturirane aktivnosti i igre kao pomoć u razvoju socijalnih vještina. Koriste se tehnike kao što su igranje uloga, vođenje socijalnih priča i modeliranje socijalnih situacija kako bi djeci pomogli razumjeti i prakticirati socijalna pravila i očekivanja.
Poteškoće u komunikaciji nerijetko otežavaju socijalnu interakciju. Radni terapeuti koriste različite alate i tehnike, uključujući vizualne potpore, slikovne kartice i tehnologiju podržane komunikacije, kako bi djeca bolje izrazila svoje misli i osjećaje te poboljšala interakciju s vršnjacima i odraslima.
Vrlo je važan i individualiziran pristup gdje radni terapeuti prilagođavaju terapiju
specifičnim potrebama i sposobnostima djeteta. Oni provode detaljne procjene kako bi razumjeli djetetove izazove i snage te kreiraju individualizirane planove terapije koji uključuju ciljeve vezane za socijalne interakcije.
Edukacija i podrška roditeljima i članovima obitelji, pomaže im da razumiju kako najbolje mogu podržati dijete kod kuće i u zajednici. Radni terapeuti pružaju savjete i strategije za poticanje pozitivnih socijalnih interakcija u svakodnevnim situacijama, kao što su zajedničke igre, obiteljska okupljanja i odlazak u park.
Radni terapeuti surađuju s vrtićima i školama kako bi osigurali da dijete dobije potrebnu podršku i prilagodbe u obrazovnim okruženjima. Oni mogu pružiti smjernice nastavnicima i osoblju o tome kako najbolje podržati socijalne interakcije djece s autizmom u grupnim aktivnostima i školskom okruženju.
Zaključak
Utjecaj suvremene tehnologije na socijalnu interakciju djece s autizmom je kompleksan. Dok tehnologija nudi mnoge prednosti, kao što su poboljšanje socijalnih vještina, smanjenje anksioznosti i olakšana komunikacija, ona također nosi sa sobom rizike poput smanjenja neverbalne komunikacije, površnih odnosa i izolacije u virtualnom svijetu. Ključno je pronaći ravnotežu između korištenja digitalnih medija i stvarnih socijalnih interakcija kako bi se osigurao cjelovit razvoj djeteta.
Uravnotežen pristup koji kombinira digitalne alate s redovnim socijalnim interakcijama može pružiti najbolje rezultate. Prilagodba aktivnosti i podrške prema individualnim potrebama djeteta, edukacija i senzibilizacija zajednice te uključivanje obitelji u proces podrške mogu značajno doprinijeti poboljšanju kvalitete života i socijalne integracije djece s autizmom. Na taj način, suvremena tehnologija može postati moćan alat za podršku razvoju djece s autizmom, dok se istovremeno osigurava njihova uključenost i socijalna povezanost u stvarnom svijetu.
Marina Andrijašević, radni terapeut
