Psihoterapija kao tajno oružje poduzetničkog mindseta: Zašto je psihoterapija za poduzetnike temelj mog osobnog i poslovnog rasta

Iako se često zanemaruje, psihoterapija za poduzetnike postaje ključan alat za donošenje boljih odluka, izgradnju jasnog fokusa i očuvanje mentalnog zdravlja u svijetu stalnih izazova.

U posljednjih godinu dana psihoterapija je postala moj neizostavan alat. Nije to nešto što radim jer mi je teško, niti nešto što služi isključivo za emocionalne izazove. Za mene je terapija puno više od toga. Postala je prostor u kojem pronalazim ravnotežu, jasnoću i fokus. Kako privatno, tako i poslovno.

Kad sam krenula na terapiju, nisam mislila da imam neki poseban problem. Sve je bilo super, hvala na pitanju. Ali uvijek od dobrog može bolje, zar ne? Tako je sve i krenulo, kroz obične, svakodnevne razgovore, bez pritiska. Već sam na samom početku shvatila koliko mi terapija pomaže, posebno u trenucima kad mi misli skaču u sto smjerova, a (poslovne) odluke vise u zraku.

Naučila sam koliko zapravo žurim prema ciljevima i koliko ponekad pokušavam sve imati pod kontrolom, čak i kad to nije nužno. Moja terapeutica me naučila kako stati, zastati i promisliti. Kako ne vući poteze samo zato što „moram“ ili „tako se očekuje“. Ona je moj siguran prostor i moj suputnik kad trebam pronaći ravnotežu između ambicije i realnosti.

Balans između privatnog i poslovnog života nije lagan, posebno kad ste poduzetnica. Upravo tu mi je psihoterapija za poduzetnike pomogla da postavim jasne granice i naučim se nositi s izazovima bez osjećaja krivnje.

Kao vlasnica biznisa, svaki dan donosim odluke koje mijenjaju smjer mog poslovanja. Nekad su to sitnice, a nekad odluke koje na duge staze mijenjaju sve. I upravo tu mi terapija pomaže. Kroz razgovore s terapeuticom sagledam stvari iz druge perspektive, analiziram što me pokreće, što me koči i što mi je zaista važno. Često se tu rode i neke sasvim nove ideje, koje možda bez tog razgovora ne bi ni isplivale. Neki od tih uvida su mi donijeli konkretne rezultate, uključujući nove klijente i poslovne prilike, a neki su mi donijeli savršeno razumijevanje privatnih odnosa.

Pomaže mi i kad je riječ o organizaciji. Posao, obitelj, svakodnevne obaveze, sve to ponekad zna postati previše. Terapija me naučila kako pametnije upravljati s vremenom, kako sebi zadavati realne ciljeve i kako ne pregorjeti. Nije stvar samo u tome da obavim sve što sam zamislila, nego da to radim s glavom i srcem na pravom mjestu. Naučila sam i koliko je važno prepoznati kada stati, a kada ubrzati.

U današnjem svijetu stalnog pritiska da budemo produktivni i „ukorak s konkurencijom“, nije lako stati bez osjećaja grižnje savjesti. Terapija me naučila da je usporavanje često najbolji put prema kvalitetnijim rezultatima. A kad dođe pravi trenutak da se pokrenem bez nepotrebnog premišljanja.

Jedna od stvari koje najviše cijenim u terapiji je osvježavanje perspektive. Kad si stalno u poslu, lako je izgubiti širu sliku. Terapeutica me stalno podsjeća na tu širu sliku, na ono što zaista želim, i pomaže mi da ostanem vjerna sebi i svojoj viziji.

Za mene je psihoterapija postala prostor gdje rastem – kao osoba i kao poduzetnica. Učim postavljati granice, donositi bolje odluke, prepoznavati vlastite strahove i želje. Učim kako reći „ne“ kad treba, i „da“ kad osjećam da je to pravi odgovor.

Znam da kod nas još uvijek postoji neka stigma kad spomeneš psihoterapiju. Kao da priznati da ti treba razgovor znači priznati slabost. A meni se čini upravo suprotno, po meni otići na terapiju znači odlučiti da brineš o sebi, svom zdravlju, svojoj glavi i srcu. Kao što vježbamo tijelo, jedemo ili se tuširamo, smatram da tako treba brinuti i o svom umu.

Nadam se da će doći dan kad će kod nas biti sasvim normalno reći „Idem na terapiju.” Isto kao što kažemo „Idem kod zubara.”. Jer kad sve zbrojim, psihoterapija je meni donijela jasnoću, mir i hrabrost da živim točno onakav život kakav želim.
I privatno, i poslovno.