Pri smišljanju naziva ovog članka, uhvatio me neizbježan smijeh. Odnedavno radim samostalno, vodeći vlastiti studio za grafički dizajn. Iako to možda ne zvuči jednako glamurozno kao titula predsjednika Uprave u nekoj korporaciji, biti sam svoj poduzetnik – čak i mikro mali – velika je odluka koja zahtijeva puno vremena, ulaganja i odricanja.
Ponekad (ne uvijek), kad zamislim situaciju u kojoj se nalazim, netko sa strane mogao bi pomisliti da vodimo pravi mali obiteljski biznis. U njemu radimo ja, moja šestogodišnja kći i sin od tri i kusur godine. Prava mala idila ili potpuni kaos – ovisi iz koje perspektive gledaš.
Ja radim, ona crta svoje zamišljene logotipe, a on sjedi kraj nas i svojim bagerom prevozi teret ravno preko tipkovnice mog laptopa. Lijepa obiteljska scena za slučajnog promatrača, a eksplozija živaca za mene.
Naravno, nije uvijek tako. Ima dana kada se posao završi do 16 sati, a nakon toga zajedno gledamo crtiće i slažemo legiće. No, ima i onih dana kada stres, rokovi, korekcije i rješenja moraju biti dostavljeni ili završeni, a lijeganje u krevet u 21 h nije opcija. Kada slaganje legića nije moguće, a “Mama ima posla, pa vas čuva tata” postaje neizbježan odgovor.
Naravno, u tim trenucima, posebice kao žena i majka, osjetiš se pomalo tužno, krivo, neadekvatno i zapitaš se treba li sve to tako biti. Hoće li ti dijete to zamjeriti? Ipak, onda se sjetiš da si nekada na isti način radila za druge, kasnila u vrtić, probijala se kroz gužvu ili donosila posao kući. Ako već ne u torbi, onda barem u glavi. Sjetiš se i da svojim primjerom pokazuješ svojoj djeci kako rad vrijedi onoliko koliko ga ti cijeniš. Da je u redu raditi i izvan rokova ako voliš ono što radiš i osjetiš napredak koji s vremenom dolazi. To znanje prenosiš i njima.
Na kraju, podsjetiš samu sebe da preispitaš vlastite mogućnosti bolje organizacije vremena, posla i roditeljstva kako bi postigla taj svima željeni balans. Rješenje uvijek postoji, ali treba vremena, malo pogrešaka i pokušaja dok ga ne otkriješ. No, ono postoji. Za nekoga će rješenje glasiti: “Nakon 16 sati ne radim, provodim kvalitetno vrijeme s djecom.” Za nekog drugog može biti: “Dva dana u tjednu radit ću do 18 sati, ali vikendom ću biti offline i provoditi maksimalno vrijeme s djecom u igri, razgovoru i istinskoj prisutnosti.”
Ono što se za mene pokazalo ključnim, nakon niza pogrešaka, izgubljenih živaca i trenutaka kada sam htjela odustati, jest da KOJE GOD RJEŠENJE DONIJELA, ČVRSTO STOJIM IZA NJEGA, NE PREISPITUJEM GA I NE ANALIZIRAM. U tom trenutku, to je najbolje rješenje za mene. Bez obzira radiš li svaki dan do 16 sati ili do 12, nije bitno. Kada naučiš primjenjivati planove koje si donijela sama za sebe, otkriješ koliko je naš mozak adaptivan i s kojom lakoćom se prilagođava svemu.
Nemoj samu sebe umarati jureći za savršeno posloženim ritmom, tišinom dok radiš, vremenom za sebe ili završavanjem posla točno u 16 sati. Nekada će situacija biti takva da ćeš raditi u buci, neredu, za kuhinjskim stolom ili okružena djecom koja urlaju. Znam, nije idilično, ali to je samo dio puta koji moraš pregrmjeti dok ne stigneš dalje.
Važno je ne odustajati i ne dopustiti ometanja. Kada ti je glava bistra, nikakav izvanjski disbalans ne može poremetiti tvoje misli.
Još jedna stvar čiji sam značaj i sama spoznala jest pravilo 20-80. Ako nisi čula, Paretovo pravilo 20-80 govori da 80% rezultata dolazi iz samo 20% naših aktivnosti. Isto tako, 80% vremena koje uložimo neće donijeti značajne rezultate. To objašnjava zašto nam se ponekad čini (i to s punim pravom) da radimo previše, a nemamo vidljive rezultate. Takve dane bolje je prespavati.
Ovog pravila često se prisjetim kad ustanem na lijevu nogu, nemam plan za taj dan ili se osjećam preplavljeno svim zadacima koji me čekaju. Razradila sam tehniku: kad osjetim da mi ne ide, da griješim, da mi sve ide “naopako,” tada je vrijeme za prekid posla i prebacivanje na druge aktivnosti poput šetnje, tuširanja, vježbanja, meditacije i slično. Jer, vjerojatnost da ću u takvom stanju ostvariti nešto značajno vrlo je niska.
Naravno, to ne znači da trebamo raditi spontano, kad nam dođe, bez discipline i radnog vremena. Ne, nikako. To samo znači da taj dan neću odraditi svojih rutinskih 8 sati posla “reda radi,” nego ću se najprije posvetiti sebi kako bih kasnije u posao mogla unijeti ono najbolje od sebe. I, zaista, otkako se držim ovog principa, osjećam se bolje i radim produktivnije. Isto preporučujem i tebi koja ovo čitaš.
Poanta ovog članka nije u tome da svi trebamo težiti istome, biti savršeno izbalansirani ili osjećati krivnju. Poanta je da pronađeš ravnotežu koja odgovara tebi, u mjeri koja ti savršeno pristaje i koja je dobra za tebe i tvoju okolinu. Da shvatiš kako uvijek imaš kontrolu nad svojim akcijama, mislima i planovima – nad poslom i obiteljskim životom.
Ključ svakodnevnog uspjeha leži u balansu između postignuća i žrtava koje smo za to postignuće morali prinijeti. Nagrada je svijest o vlastitoj vrijednosti, znanje koje prenosimo ljudima oko sebe, svojoj djeci i utjecaju koji svojim djelima imamo jedni na druge.
Uspjeh nije uvijek vidljiv u novcu i zaradi (što može biti frustrirajuće za mnoge). Zarada je posljednja stavka uspjeha, ali do nje vodi mnogo stepenica.
Ono najvažnije što ti danas želim poručiti, vođena vlastitim iskustvom, jest da se ne nerviraš dok ti dijete vozi autić preko tipkovnice, a ti radiš. Taj trenutak nije neuspjeh niti kaos (kako sam ga ja ranije doživljavala) već dio puta tijekom kojeg učiš, otkrivaš vlastite slabosti, mogućnosti i prostor za napredak.
Možda je to znak da trebaš bolje organizirati vrijeme, možda da previše radiš, a možda da trebaš raditi manje, ali učinkovitije.
Želim s tobom podijeliti par citata koji pomažu osvijestiti značaj unutarnjeg mira u svim situacijama koje nisu pod mojom kontrolom, uključujući i obiteljsku dinamiku koja se ponekad kosi s poslovnim planovima:
“Prava snaga dolazi iz tišine u tebi, ne iz kaosa oko tebe.“
“Mir počinje kada prihvatiš da nije sve pod tvojom kontrolom.“
“Stvari koje te uzrujavaju nisu same po sebi problem. Tvoj odnos prema njima stvara problem.”
“Tvoj obiteljski ili poslovni život ne definiraju tvoju vrijednost – tvoj odgovor na izazove čini to.“
“Najveća moć u obitelji i poslu je znati stati kad je to potrebno.“
Autorica: Sanja Moralić, Grafička dizajnerica u ESEMEL DIZAJN
