Na jednoj fotelji poveća hrpa rublja strpljivo čeka da bude složena, dok su na drugoj razbacane dječje torbice s kojima se svakodnevno igra. Upravo proliveno mlijeko mora se brzo obrisati iako je u tijeku slaganje perilice posuđa. U tom trenutku u glavi neprestano odzvanja nježan glas koji polako poprima iritirajući ton: “Mama, pogledaj ovo, mamaaa pogledaj.” Što će mama učiniti prvo kada već ima pet započetih zadataka koje mora dovršiti i još barem pet koji je čekaju?
Mama i Žena
Ovo je svakodnevna scena u životu jedne majke. Ponekad potpuno smireno, ponekad sa stisnutim zubima, ona sve ovo koordinira, jer majka je superjunakinja, sve postiže.
Kad dođe kraj dana, majka se nakon uspavljivanja djece i sređivanja doma baca u krevet sa svojim snovima i maštanjima kojima sada nije vrijeme. Koji čekaju neki novi trenutak.
Ali, zamislimo da majka sada može ostvariti svoje snove.
Sanjala je o maloj radionici sapuna koju već dugo zamišlja.
Sanjala je o dodatnom poslu, pisanju o hortikulturi, kako bi zadovoljila svoju unutarnju želju.
Sanjala je o promjeni karijere i povratku na srednjoškolski san da dizajnira jedinstvene komade ženske odjeće.
Kako će to postići?
Kako pretvoriti želje u cilj?
Već dok izgovara cilj, polako se strese jer cilj ima obrise stvarnosti, dok je želja rezervirana za tiha, večernja sanjarenja.
U tom trenutku u njoj se odvija borba između Majke i Žene, oštrice sijevaju na sve strane, nijedna ne odustaje, svaka svom snagom i vještinom pristupa ovoj nevidljivoj borbi. Iako nevidljiva, ta je borba realna i stalno prisutna.
Majka je posvećena, želi uložiti svaki atom snage da pravilno usmjeri svoju djecu na put zdravog razvoja, mentalnog i fizičkog. Ne želi dijeliti svoje vrijeme sa Ženom jer bi je grižnja savjesti preplavila; pomisao da oduzima vrijeme svom djetetu postaje mentalni teret. Žena bi joj također narušila kućni sustav i red koji je tako teško uspostavila.
S druge strane, Žena želi osloboditi svoju snagu i ljubav, dati doprinos malom svijetu oko sebe, ponovno osjetiti svoju svrhu i sreću stvaranja. Ona želi karijeru iz strasti, a ne puki oportunizam; želi se ponovno povezati sa sobom, aktivirati svoje vještine i talente te osjetiti se živom. Majka je često ljuti jer osjeća da joj veže ruke, podmeće prepreke i sprječava je da ispuni najdublje želje svog bića.
Ravnoteža, a ne kompromis
Može li se ta borba mirno okončati, bez ikoga povrijeđenog, poput preuzimanja vlasti Vilima Oranskog u Engleskoj tijekom Slavne revolucije?
Naravno da može.
Mnoge su žene to i dokazale.
Bez odricanja uloge posvećene majke, izgradile su karijere iz strasti, ostvarile promjene u karijeri i pronašle dodatne poslove koji ih usrećuju.
Ali kako?
Kako postići ravnotežu unatoč gustim rasporedima, osjećaju grižnje savjesti i mislima da podijeljene uloge ne možemo pomiriti te frustracijama koje iz toga proizlaze?
Ravnotežu, a ne kompromis.
Jer kompromis nije opcija; mir ćemo postići samo ako obje naše uloge budu zadovoljene.
Kako sam i sama prošla kroz isto iskustvo i prolazim svakoga dana, kao i žene s kojima radim, iznijet ću najupečatljivija zapažanja i najuspješnije načine kako pomiriti Majku i Ženu.
Kako zadovoljiti Majku i Ženu.
Očekivanja
Jedan od faktora koji ometa ulogu i Majke i Žene su prevelika očekivanja.
Ona su treća strana medalje, skrivena ispod obje vidljive strane i bacaju sjenu na njih. Ne dopuštaju im da zasjaju punim sjajem.
Uvijek čist dom, uredno posložene i ispeglane stvari, ručak skuhan i poslužen na vrijeme, bez kašnjenja.
Potreba za savršenom kontrolom svakog segmenta života i strah od uvlačenja kaosa u pore našeg obiteljskog života.
Jer to bi značilo da moramo otpustiti kontrolu, a tko zna što će se tada dogoditi?
Sigurno nešto nepredviđeno što će poremetiti naše planove. Isplivat će naša uvjerenja s kojima smo odrasli i navike koje smo stekli. Kaos bi nas suočio sa svim zahtjevima za savršenstvom koji se očekuju od žene.
Pogotovo od Žene i Majke.
I što ćemo tada, kad se kula od karata sruši munjevitom brzinom i izgubimo tlo pod nogama, mi koji smo bili na njezinom vrhu?
Sloboda kao životni izbor
Počet ćemo je graditi ponovno, ali na svoj način. Svojom voljom i željom. Ne zahtjevima i očekivanjima drugih, već autentičnim i novootkrivenim JA.
Jer ono što kontrolira naš život također je i njegov suštinski sastojak koji mu daje okus. Miris, boju, oblik.
Je li to potreba za savršenstvom, naslijeđena kao ženski kod, ili tvoja sloboda da ga kontroliraju ljepota, želja i stvaralaštvo?
Izbor je jasan, ali put do njega malo duži zbog jačine uvjerenja koja su nas oblikovala.
Osvešćivanje onoga što oblikuje naše dane prvi je korak ka slobodi koju želimo živjeti.
Osvešćivanje onoga što pokreće naše svakodnevne akcije, što pobuđuje grižnju savjesti.
Kada shvatimo da to suštinski nema veze s našim željama i vizijom koju imamo za sebe i svoju djecu, možemo promijeniti način na koji gledamo na potrebe i snove.
Pokušajmo.
Učenje po modelu
Ako promijenimo svoje prioritete pa se oni od savršenog doma transformiraju u vrijeme koje posvećujemo ostvarenju našeg karijernog sna, to će kao model ponašanja postati prioritet i za našu djecu.
A svakako da to želimo.
Da žive za svoju viziju, strast i svrhu.
Ali to moraju naučiti od nas. Moraju vidjeti kako se borimo i nalazimo načine da ostvarimo svoj cilj, iako ponekad izgleda nemoguće.
Naše vrijednosti neizbježno će postati njihove.
Želimo li da nauče kako uzeti vrijeme za sebe, svoje misli i ljubavi?
Tada moraju vidjeti da mi to činimo.
Dok se oni bezbrižno bave svojim igrama i aktivnostima, mi pišemo tekstove, montiramo videozapise, isprobavamo recepte koji nas dugo izazivaju ili u kućnoj radinosti pripremamo prirodnu kozmetiku.
Ustajemo ponekad puno prije njih kako bismo završili neke od stvari koje nas usrećuju u tišini i miru.
Organiziramo druženja kod prijatelja jer moramo održati live, webinar ili radionicu.
Planiranje
Autorica: Jovana Pavlović Azdejković
