Kako olakšati odlazak u vrtić?
Polazak u vrtić je velika promjena rutine u djetetovom životu i to je nešto na što bi ga trebalo pripremiti. Općenito, bilo bi dobro dijete pripremiti na svaku promjenu u rutini. Razlog za to leži u tome da djeca ne vole promjene i one ih plaše jer ne znaju što
ih očekuje.
Nakon ustaljenog rasporeda i boravka u poznatoj sredini s poznatim osobama, odlazak
u vrtić predstavlja popriličan šok za dijete. Odjednom ga roditelji odvode u nepoznati prostor, nepoznatim ljudima gdje više nije u centru pažnje i mora se prilagoditi nizu
novih pravila koja su često drukčija nego ona u obiteljskom domu. Međutim, odlazak u vrtić se može olakšati i stres koji ga prati svesti na minimum.
Evo par metoda koje mogu pomoći u pripremama za vrtić;
- Prošećite se pokraj vrtića kada su djeca vani i igraju se. Neka dijete čuje i vidi kako se
veselo igraju. - Nađite na internetu slike vrtića. Na ovaj način ono se upoznaje s prostorom i puno
lakše će prihvatiti boravak u njemu. - Iznimno je važno da mu date do znanja da će tamo biti još djece, da će neki novi ljudi brinuti o njemu.
- Pričajte o rasporedu koji ga čeka.
- Radite na djetetovoj samostalnosti. Pustite ga neka vježba samo jesti s priborom,
samo oblačiti cipele, oblačiti odjeću.
Također je vrlo bitno djetetu naglasiti da se tamo ide igrati, ali da veliki ne mogu ostati jer je samo za djecu, te mu jasno dati do znanja da će roditelj doći po njega. Djeca su često u strahu da će ih roditelji tamo ostaviti. Dijete od godinu dana neće puno razumjeti, ali će po smirenom tonu glasa i gestama roditelja shvatiti da se nema čega
bojati.
Prvi dani u vrtiću
Ako je ikako moguće prvih dva do tri dana bilo bi dobro da roditelji budu neka vrsta posrednika između odgajatelja i druge djece jer će tako olakšati upoznavanje.
Sljedećih dva do tri dana, roditelji su i dalje prisutni, ali više postrani kako bi se dijete samo uključilo u aktivnosti. Naravno, to sve ovisi od djeteta do djeteta. Nekima treba duže, a nekima kraće razdoblje da se prilagode novoj situaciji i okolini.
Kada je prvotno uključivanje u grupu završeno, roditelji mogu ostaviti dijete na par minuta. Ono što je važno naglasiti je da se nikada ne smiju iskradati. To kod djece izaziva osjećaj nesigurnosti i strah jer nikada ne znaju kada će ih napustiti.
Prije nego napuste prostoriju bilo bi dobro da to najave: “Tata sada mora ići nešto napraviti. Čim sam gotov, dođem” ili “Mama mora ići raditi kako bi dobila novce za tvoj autić. Čim završim, dođem po tebe”. Cijeli taj proces bi bilo dobro ponoviti nekoliko dana kako bi dijete shvatilo da kada roditelji na odlasku kažu da će se vratiti po njega – govore istinu.
Nakon aktivnog uključivanja djeteta u grupu, odvajanje bi trebalo biti kratko uz poticanje na neku aktivnost. “Da li bi mi mogla nacrtati neku posebnu sliku, pa mi je pokaži kada se vratim”.
Ako dijete ne želi ići i plače treba mu reći nešto poput; ‘Ne vrtić, ne, ne, vrtić, ne, ne, vrtić, ne vrtić, ne vrtić.’ Tako djetetu na njemu razumljiv način dajemo do znanja
da ga razumijemo. Kada se smiri, može mu se objasniti zašto mora ići. Nakon toga je dobro da se roditelj s djetetom uključi u igru i potakne ga na druženje s drugom
djecom.
Nakon povratka kući, s onima koji idu u jaslice, bilo bi dobro veselo pričati o odgojiteljima, zanimljivim aktivnostima i igračkama. Većoj djeci se može reći da roditelji moraju raditi i ne mogu ih voditi na posao, ali zato će biti na tom posebnom mjestu koje je puno zabave. Slobodno pitajte dijete što je zabavno radilo, s kojim igračkama se igralo, što je fino jelo i slično.
Iva Brčić, mag.soc./phil.
O autorici: Iva već godinama provodi razne edukacije o odgoju, roditeljstvu, prevenciji stresa, usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza, svjesnoj komunikaciji. A pri osmišljavanju radionica vodila se idejom da je iznimno važan holistički pristup jer tek kada istovremeno
radimo na duhu, tijelu i umu tada se ostvaruju najveće promjene. Iva dugi niz godina surađuje s državnim institucijama i fakultetima na kojima drži predavanja na navedene teme.
