Poremećaji glasa mogu se ocjeniti na kontinuumu od blage promuklosti do potpunog gubitka glasa (Ramig i Verdolini, 1998), a učestalost ovog poremećaja u pedijatrijskoj populaciji kreće se od 1,4 do 6 %, ovisno o istraživanjima.
Poremećaji glas kod djece često su ostaju neprepoznati jer se roditelji “naviknu” na djetetov glas koji je promijenjenih karakteristika ili se otkrivaju nakon dužeg vremena postojanja.
Poremećaji glasa mogu se opisati kao bilo kakvo odstupanje od tipične kvalitete glasa za dob i spol na kontinuumu između blage promuklosti i potpunog gubitka glasa. Njihova učestalost među djecom kreće se od 1,4 do 6 %, ovisno o istraživanjima, no u dječjoj populaciji dijelom ostaju neprepoznati jer se roditelji “naviknu” na netipična vokalna obilježja, zbog čega se otkrivaju tek nakon dužeg vremena i u klinički ozbiljnijem obliku.
Simptomi
Simptomi koji mogu upućivati da se poremećaj glasa razvija ili da je već prisutan su:
- promuklost koja se javlja učestalo,
- odstupanja u odnosu na vršnjački standard (na primjer viši ili dublji glas u odnosu na drugu djecu),
- promuklost ili gubitak glasa nakon aktivnosti kao što su pjevanje, navijanje, glasno govorenje,
- smanjen raspon glasa, zbog čega je teško proizvesti visoke tonove (na primjer u pjevanju),
- napetost u području vrata tijekom proizvodnje govora.
Rizični čimbenici
Do poremećaja glasa u dječjoj mogu dovesti neke usvojene navike (na primjer učestalo vikanje, plakanje, pročišćavanje grla, loš govorni model u obitelji) te fizički (na primjer dehidracija, laringofaringealni refluks, česte infekcije dišnih puteva) i okolinski (na primjer loša kvaliteta zraka, suh zrak tijekom zimskih mjeseci, pasivno pušenje) čimbenici.
Uloga roditelja u usvajanju ispravnih vokalnih navika
Kako bi dijete imalo kvalitetan glas, ključnu ulogu imaju i roditelji, odnosno okolina u kojoj dijete boravi.
Ono što svaki roditelj može učiniti je:
- omogućiti djetetu da pije dovoljno tekućine
- osigurati mu dovoljno sna
- poticati pravilno disanje kod djece
- minimalizirati okolinsku buku tijekom boravka u kući
- osvijestiti djetetu da preglasno govorenje
- djetetu priuštiti kvalitetan govorni model
Ako se sumnja da dijete ima poremećaj glasa, preporučuje se napraviti fonijatrijski i logopedski pregled nakon koje će se dijete ukoliko je potrebno uputiti na indirektnu ili direktnu glasovnu terapiju.
Izv. prof. dr. sc. Ana Bonetti, mag. logoped
Logopedski centar Logoart
