Praktični savjeti kako uključiti mindfulness u svakodnevni život obitelji
Sigurna sam da ste kao roditelji dobili brojne savjete za tisuće tema iz obiteljskog života i da ste do sada shvatili kako u roditeljstvu nema kraja učenju i pronalaženju načina kako nešto uspješno riješiti, popraviti, izliječiti… Suživot s djecom nepresušna je rijeka najrazličitijih osjećaja u kojima pokušavamo uhvatiti vrijeme za sebe, za partnera, kućanske obaveze, posao, prijatelje, često s manje uspjeha nego što bismo voljeli. Ono što je sigurno je to da se djeca jako dobro znaju izboriti za svoje vrijeme, stoga predlažem da to zajedničko vrijeme obogatite aktivnostima koje razvijaju veću svjesnost i pozornost (ukratko mindfulness) kod svih članova obitelji te razvijaju emocionalnu inteligenciju. Nakon takvog kvalitetno provedenog vremena, mudrije uredite ostatak svog rasporeda. Slične aktivnosti predlažem i roditeljima koji s djecom dolaze na moje individualne radionice kako bi naučili bolje komunicirati i povezati se ili se bolje razumjeti. No prije samih aktivnosti koje uvode mindfulness u vaš život, stiže nekoliko važnih podsjetnika:
1. Odlijepite se od mobitela i gledajte se u oči!
Ovo je osnova koju sadašnje vrijeme zahtijeva da stavim na prvo mjesto i s uskličnikom na kraju. Nemate pojma koliko često mi djeca govore da mama i tata stalno „vise na mobitelu“ i da nemaju za njih vremena. Naravno, često i pretjeruju, ali uglavnom su u pravu. Veća prisutnost kreće s gledanjem u oči kad razgovaramo s djetetom, jer tako šaljemo poruku: Tu sam za tebe, zanimaš me, važan si mi, želim te bolje razumjeti, poštujem te, volim te… Slično naučite i dijete. Neka zna da oči imaju puno veću ulogu od samo gledanja izvana.. Gledanjem u oči možete vidjeti i emociju sugovornika, kakvog je raspoloženje, je li mu neugodno, srami li se, govori li istinu, je li zainteresiran za razgovor i sl. Naučite li dijete tomu već od malih nogu, bolje će se snalaziti u životu i razumjeti ljude, a i samoga sebe.
2. Postavljajte svaki dan pametna pitanja
Osim onih „Trebaš li na wc? Jesi li gladna? Gdje si stavio…“ postavljajte pitanja pomoću kojih će dijete više pozornosti obratiti na to kako se osjeća. Na primjer: Jesi li uživala u ovoj igri? Što ti se najviše svidjelo u današnjoj šetnji? Koja igra te najviše može naljutiti? Što voliš kod svog prijatelja? Što ti se sve dobroga danas dogodilo u vrtiću? Što te umara ako predugo radiš? Možeš li nabrojati tri aktivnosti u kojima si baš uspješan/ koje ti još ne idu lako/ koje te najviše vesele… Što misliš kako se ova buba osjeća kad je uzmeš u ruku? Što tebe može uplašiti? Što te čini hrabrijom? Dijete će vrlo brzo početi slična (možda i bolja) pitanja postavljati vama i put do još zanimljivije komunikacije je tu! Razvijajte te razgovore ovisno o djetetovim kapacitetima, jer oni mogu jako varirati, neovisno o djetetovu uzrastu. Iskreno priznajte kad nešto ne znate i zajedno potražite odgovore. Djeca također trebaju čuti da roditelji ne moraju sve znati i u svemu biti savršeni i da je to normalan dio života te da svi stalno učimo i uživamo u tome.
Moja me djeca već godina redovito bombardiraju pitanjima: Mama, jesi li zadovoljna sa svojim životom? Je li ti bilo teško na radionici? Trebaš li odmor?… Mislim da je to puno kvalitetniji odnos od onoga gdje stalno slušate: „Mogu li dobiti mobitel?“ ili „Možeš li mi kupiti nove tenisice?“…
3. Naučite se smijati vlastitim pogreškama i koristite humor za ublažavanje nelagode
Pretjerana ozbiljnost može u obiteljske odnose unijeti puno težine i neizgovorenih riječi, čak i strahove. Da biste bili sigurni da se dijete osjeća dovoljno opušteno u vašoj blizini, imajte razumijevanja za sve male i velike pogreške koje će učiniti, od bezazlenog prolijevanja pri ulijevanju u čašu (od kojeg neki roditelji rade tešku dramu), do, primjerice, laži kojom se željelo zaštititi od potencijalnog kažnjavanja ili neugode. Sjetite se svojih pogrešnih koraka u odrastanju i imajte razumijevanja da sve te korake mora proći i vaše dijete. Slobodno postavite jasne granice, ali ne umanjujte djetetovu vrijednost ponižavanjem, neugodnim kritiziranjem, već ga potičite da vježbom usavrši ono što treba. Bez obzira na to koliko će mu vremena za to trebati. Pokažite zdrave reakcije kad i sami pogriješite i nasmijete se vlastitoj nespretnosti. Neka humor bude dio vaše svakodnevne komunikacije. I verbalne i neverbalne (škakljanje, smiješne poljupce, grimase, glumu). U mojoj se obitelji jako puno smijemo, pazeći da to ne radimo kad je nekoj osobi baš teško, jer treba naučiti pogoditi pravi trenutak u kojem sve okrenuti na humor.
4. Budite svjesni svog stanja i napravite što možete da se osjećate podržano i snažno
Mindfulness nije nešto što se preko noći nauči prakticirati cijelo vrijeme. Dobar dio vremena živimo automatizirano, prema već naučenom obrascu. Računajte da će treniranje veće svjesnosti možda u početku unijeti i nemir u vaš život, jer ćete vidjeti koliko toga se događa na što ne možete utjecati. Imajte na umu da je sve to u redu i da su benefiti uvijek puno veći. Samoprocjenom vlastitih sposobnosti i osjećaja vidjet ćete što vam nedostaje, kakvu dodatnu podršku trebate, naučit ćete se bolje ohrabrivati i stavljati veći fokus na ono što se dobro događa… Imajte strpljenja prema sebi, jer da biste bili sretan roditelj, to će vam strpljenje itekako trebati. Spavajte više, ne sumnjajte u svoje postupke neprestano, naučite bili fleksibilniji i ne težite stalnoj kontroli, to jako umara i ne donosi previše radosti. Kad se budete osjećali dobro u svojoj koži, vaše će dijete odahnuti jer će znati iznutra da je sve u redu i osjećat će se ugodnije u vašoj blizini. Bit će iskrenije u izražavanju svojih potreba i ako nije dobro, priznat će vam to. Neka i od vas čuje da povremeno niste dobro i da trebate predah da napunite baterije. Neka zna da je potpuno u redu ne biti uvijek dobro i da će naučiti s vremenom uspješno se s tim nositi. Alati mindfulnessa upravo nas tome uče. Naučili su mene i moju djecu, stoga se lakše nosimo sa svim životnim izazovima, ali i više uživamo u zajedničkim trenucima. Vrijeme koje provodimo zajedno toliko je bogato da nemamo osjećaj da vrijeme brzo prolazi, već da smo ga iskoristili na najbolji način.
Zabavne aktivnosti koje uvode mindfulness u vaš život
1. Puhanje mjehurića od sapunice
Ovo vole sva djeca, nije skupo, a možete mu se pridružiti. Neka to bude uvodna vježba za vježbe disanja koje će s vremenom naučiti. Neka svjesno udahne kroz nos, osjeti kako zrak ulazi kroz nosnice i puhne mjehuriće prateći kako lete u različitim smjerovima, nestaju u zraku ili u dodiru s nekim predmetom ili tlom. Može ih i hvatati dok ih vi pušete i obrnuto, brojati, otpuhivati kad mu se približe… Puhati možete i maslačke, vjetrenjače ili loptice za stolni tenis po podu tako da se dodajete ležeći na podu ili sjedeći za stolom.
2. Pleši – zaledi se
Odaberite neku omiljenu živahnu pjesmu koju oboje volite i plešite sve do trenutka kad stisnete pauzu. Tada se dijete treba zalediti u nekoj smiješnoj pozi ili pozi neke životinje koju tada vi pogađate koja je. Možete dogovoriti prije svakog kruga „zaleđivanja“ koji je zadatak: zaledi se nogama u zraku/ ležeći na podu, na jednoj nozi i sl. Ova će vježba naučiti dijete da obraća pozornost na ritam, zaustavi se na vrijeme, pokrene kad krene pjesma, da pamti na koji način se zalediti. Dijete ujedno uči surađivati, pratiti upute i upoznaje kako će i ono vježbu zadavati kasnije vama.
3. Nađi nešto…
Ova igra izoštrava djetetova osjetila, brza je i jednostavna. Vaš je zadatak govoriti upute: nađi nešto zeleno/ crno/ plavo/ okruglo/ hladno/ mekano/ maleno…, a dijete nakon toga treba dotrčati do odgovarajućeg predmeta i pokazati ga ili dotaknuti. Druga varijanta je da te pojmove nacrtate ili napišete na papiriću pa oboje izvlačite svoj papirić. Mi to volimo igrati u prirodi ili na putovanju (tada samo pokažemo gdje se traženi pojam nalazi). U mindfulnessu se s vremenom izoštre sva osjetila, te unutarnji glas – intuicija – koja nam pomaže jasnije donositi odluke i prepoznati što je za nas dobro.
4. Nastavi priču
Ako nemate kockice pričalice koje služe za sastavljanje priča, na male papiriće nacrtajte s djetetom različite pojmove među kojima ima predmeta, različitih bića (životinje, beba, djeca, zanimanja), vremenskih prilika (oblaci, sunce, kiša, duga…) i slično. Stavite u kutijicu i svatko izvlači po šest ili više papirića. Prvo vi započnete pričati priču koristeći izvučene crteže, a zatim nastavlja dijete ili obrnuto. Može i svatko zasebno ispričati svoju priču u potpunosti ili pak svatko od vas može ispričati jednu do dvije rečenice pa sljedeći nastavlja dok se ne potroše izučeni papirići. Osim izvučenih papirića dopušteno je koristiti i druge likove i pojmove koji zatrebaju. Ovom se igrom razvija vokabular, praćenje sugovornika, traženje logičnog nastavka, razvija se mašta i pozornost. Dok osmišljavate priče, svi ste prisutni i sudjelujete u istoj aktivnosti, ne razmišljajući o tome što ćete kuhati za ručak ili što vam je netko prigovorio na poslu. Korisno za sve!
5. Ja sam tvoje ogledalo
U ovoj igri koju sva djeca već dobro poznaju dodat ćete elemente u kojima se glume različite vrste osjećaja. Roditelj stoji nasuprot djetetu i oponaša pokrete glumeći zrcalo. Ako dijete podiže desnu ruku, roditelj podiže lijevu, jer tako to izgleda u zrcalu. Izvode se različite grimase, pokreti, skokovi, preporučuje se i povremeno beljenje kako bi bilo zabavnije, smijanje, ozbiljnost, glumljenje pojedinih osjećaja kako bi ih kasnije dijete naučilo raspoznavati još bolje kad ih vidi na nekome. Ovdje se uči pratiti tuđe pokrete, koordinirati ruke i noge i cijelo tijelo, vježba se koncentracija, fokus, izražavanje osjećaja… Također iskoristite ovu igru da objasnite djeci da smo svi mi jedni drugima zrcala i da nam se neke stvari zbog toga sviđaju kod nekih ljudi (kad prepoznamo svoje dobre strane) ili nam se ne sviđaju (kad vidimo stvari koje nam se i kod nas ne sviđaju). Tako učimo jedni od drugih i upoznajemo bolje sami sebe. Ukratko, svaka igra koju koristim kod kuće ili na radionicama dobiva još neku dodatnu dimenziju iz koje djeca i odrasli puno toga uče.
6. Zahvali na današnjem danu
Ne propustite svaku večer prije spavanja zajedno nabrojati na čemu ste zahvalni. Osim lijepih stvari, navedite i one manje ugodne tako što ćete dodati rečenicu koja će glasiti otprilike ovako:
„Hvala na današnjem padu na livadi, jer se nisam jako ozlijedio i što sam naučio da idući put budem još spretniji.“
„Hvala na tome što sam se zauzela za sebe nakon što mi je prijatelj želio uzeti igračku s kojom sam se upravo igrala i što sam mu rekla da ću mu je dati čim završim s igrom / ili da se možemo igrati zajedno.“
„Hvala na vrućem vremenu zbog kojeg nisam mogao izaći u park, jer sam doma naučio novu kartašku igru s tatom.“
Ovakve će zahvale pomoći i vama da uočavate sve više pozitivnih stvari u svom životu i da i one manje ugodne pretvorite u nešto što vam koristi. S takvim stavom svjesnost cijele obitelji diže se na višu razinu, a tada je suživot puno ugodniji, s manje prozivanja, osuđivanja, kritiziranja, a s više preuzimanja odgovornosti, učenja o posljedicama i opraštanju. Svojim ćete primjerima lako pomoći djetetu da bude zahvalno na sitnicama, ali i na tome što je zdravo, živo i što ima obitelj i gdje živjeti. Kad dijete bude starije, te zahvale može početi zapisivati u posebnu bilježnicu i s vremenom pogledati kako mu je život ispunjen mnogim blagoslovima.
Sad moram ići jer me je mlađa kći upravo počela masirati novim masažerom, ali to tema je za neki drugi put i isto je dio mindfulnessa!
Autorica:
Ivančica Tarade, Relax kids (mindfulness) trenerica, edukatorica, vlasnica obrta Dragonfly i mama dvoje djece
