Vrijeme pred ekranima?
Gotovo je nemoguće zamisliti život bez korištenja pametnih telefona, računala, tableta i TV ekrana. Uz to, dob u kojoj su djeca izložena ekranima sve je niža, a vrijeme izloženosti sve je dulje, a to u konačnici može imati posljedice po njihov razvoj. U današnje vrijeme, djeca su izložena ekranima čak i prije šestog mjeseca života (1). Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih iz 2017. godine predškolarci pred ekranima dnevno provedu 2,4 sata radnim danom te 3 sata vikendom. Zabrinjavajuć je podatak da 50 % djece u dobi manjoj od tri godine pred ekranima provodi više od dva sata dnevno (2). Strano istraživanje navodi kako je od globalne pandemije kod djece uočen porast vremena provedenog pred ekranima za čak 52 % (3).
Što je to ekranizam?
U medijima se sve više koristi pojam „ekranizam“, a odnosi na negativan utjecaj ekrana na razvoj i funkcioniranje djece te svojevrsnu ovisnost o ekranima. Iako navedeni termin ne postoji u važećim klasifikacijama poremećaja, sve je više očito kako pretjerana upotreba ekrana može štetiti dječjem razvoju.
Utjecaj na razvoj mozga?
Utjecaj ekrana na razvoj mozga složen je i još uvijek nedovoljno istražen, no istraživači navedenom posvećuju sve više pažnje. Neka istraživanja pronašla su vezu između gledanja u ekran i promjena strukture mozga. Više vremena pred ekranima kod predškolaraca povezano je sa smanjenim integritetom bijele tvari u mozgu koja podržava jezik, izvršne funkcije i predvještine čitanja i pisanja (4).
Također, gledanje crtića, YouTube videa i igranje igrica pruža brze izmjene podražaja, odnosno slike i zvuka. To je posebice privlačno djeci zbog toga što imaju kraću sposobnost pažnje. Dopamin se proizvodi kao odgovor na nove podražaje. Osim toga, dopamin sudjeluje u održavanju pažnje, stoga ne čudi kako djeca koja su pretjerano izložena ekranima imaju probleme s pažnjom. On je ključni dio sustava „nagrade“ u mozgu te u formiranju i održavanju ovisnosti. Većina kriterija ovisnosti o supstancama može se primijeniti i na ljude koji pretjerano upotrebljavaju ekrane (5).
Kako ekrani utječu na razvoj komunikacije, jezika i govora?
Djeca prirodno usvajaju jezik kroz interakciju s roditeljima i okolinom. Ta interakcija je dvosmjerna komunikacija između dva ili više komunikacijska partnera. U situaciji kada dijete sjedi samo pred TV- om ili tabletom gledajući crtiće, dvosmjerna komunikacija izostaje. Dijete nema priliku za pokazivanje, odgovaranje, komentiranje ili postavljanje pitanja. Čak i u situacijama kada dijete samoinicijativno komentira ono što se u crtiću događa, ne dobiva povratnu informaciju koja omogućava daljnje učenje. Bez povratne informacije dijete se uči zatvarati u sebe. Uz to, djeca mlađa od dvije godine ne mogu povezati ono što se događa na ekranu sa stvarnim životom, što znači da tako zapravo ne usvajaju nove socijalne, niti jezične vještine.
Nova istraživanja povezuju više vremena provedeno pred ekranima sa slabijim jezičnim vještinama i suženim rječnikom kod djece do treće godine (6, 7). Rizik za jezično kašnjenje povećava se s količinom vremena pred ekranima (8). Sve ovo upućuje da multimedijalni sadržaj nije pogodan za usvajanje jezika i govora te na važnost uvažavanja smjernica stručnjaka o vremenu koje djeca provode pred ekranom.
Osim toga, u praksi vidimo veliki broj male djece koja su često izložena engleskom jeziku isključivo preko ekrana. Ako je dijete po nekoliko sati pred ekranima (koji nisu dobar jezični model) izloženo engleskom jeziku, ono gubi priliku za interakciju s okolinom na hrvatskom jeziku. Problem s usvojenim znanjima preko ekrana u ranoj dobi je generalizacija navedenog sadržaja u stvarni život (npr. naučene riječi engleskog jezika djeca će teško upotrebljavati u pravilnom kontekstu).
Također, u praksi često čujemo komentare roditelja o televiziji koja je neprestano upaljena kod kuće. Istraživanja su pokazala da pozadinska buka TV-a negativno utječe na jezične vještine i pažnju djece jer otežava interakciju između roditelja i djeteta za koju znamo da je temelj jezičnog usvajanja (9).
Utjecaj ekrana na ostala područja života?
Osim jezika i govora, dulje vrijeme pred ekranom povezano je s teškoćama razvoja fizičkih i kognitivnih sposobnosti, pretilošću, problemima sa spavanjem, regulacijom ponašanja i emocija te depresijom i anksioznošću (10,11,12). U jednom istraživanju dulje vrijeme pred ekranima djece s dvije do tri godine bilo je povezano s lošijim rezultatima na području komunikacije, grube i fine motorike, rješavanja problema i društvenih odnosa u kasnijoj dobi (13).
Američko istraživanje iz 2016. godine na djeci između 2 i 17 godina, pokazalo je da je više sati ispred ekrana povezano s lošijim mentalnim zdravljem, uključujući manju znatiželju, nižu samokontrolu, gubljenje koncentracije, više poteškoća u sklapanju prijateljstava, manju emocionalnu stabilnost i teškoćama dovršavanja zadataka.
Koliko dijete smije dnevno provesti pred ekranom?
Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (14):
– djeca mlađa od 2 godine ne bi smjela biti izložena ekranima.
– djeca u dobi od 2-4 godine ne bi trebala pred ekranima provesti više od 1 sata dnevno. Odnosno, što manje to bolje.
Djeci do tri godine najpotrebnije za razvoj je upoznavanje svijeta kroz osjetila i tjelesnu aktivnost.
Roditeljima se savjetuje da pričekaju s uvođenjem ekrana!
Kako pozitivno iskoristiti vrijeme provedeno pred ekranima?
S obzirom na to da živimo u vremenu intenzivnog razvoja modernih tehnologija, potpuno ukidanje ekrana gotovo je nemoguće. Uzimajući u obzir da djeca najbolje usvajaju jezik i govor kroz svakodnevnu igru i interakciju s bližnjima, vrijeme koje dijete provede pred ekranom s roditeljem može se iskoristiti i da bi se pozitivno utjecalo na jezično-govorni razvoj.
a) Obratite pažnju na sadržaje koje dijete gleda -> za djecu stariju od 2 godine izaberite edukativne sadržaje i crtiće (umjesto kratkih YouTube ili TikTok videa).
b) Komentirajte, imenujete i razgovarajte s djetetom o onome što se događa na ekranu -> crtići mogu biti dobar izvor novih riječi ako roditelj objašnjava i imenuje predmete koji se pojavljuju.
c) Povežite sadržaj koji je dijete gledalo sa svakodnevnim životom -> tako dijete bolje usvaja nova znanja.
d) Pružite djetetu priliku da prepriča što se u crtiću dogodilo -> tako potičemo pripovjedačke sposobnosti.
e) Nemojte zaboraviti da ekrani ne mogu zamijeniti slikovnice niti igru!
Koje digitalne sadržaje odabrati?
Važno je odabrati sadržaje koji su edukativni, kvalitetni, prilagođeni dječjoj dobi te na hrvatskom jeziku.
Primjerice:
Juhuhu – HRT-ov program, internetska stranica i aplikacija s crtićima, dokumentarcima i emisijama za djecu, edukativnim igrama te audio knjigama.
ICT-AAC aplikacije – Glaskalica, Mala Glaskalica, Pisalica, Ćiribu Ćiriglas, Zanimalica, Matematički vrtuljak i dr. su igrice koje potiču učenje slova, brojki, matematičkih te ostalih vještina.
Općenito sadržaje u kojima se imenuju pojmovi, govori direktno djetetu i aktivno potiče dijete na interakciju i govor (12). Primjerice kao što je crtić Dora istražuje.
Što umjesto ekrana?
Naravno, to ovisi o dobi i interesima djeteta. Neki od primjera su:
- Senzorna igra – stimulira dječja osjetila često im dugo zaokupira pažnju
– Uključuje igru s plastelinom, vodom, (kinetičkim) pijeskom, kuglicama, šuškavi materijalima, sirovom rižom, tjesteninom i sl. - Čitanje slikovnica – potiče kognitivni, socijalni, emocionalni i jezično-govorni razvoj.
– Preporučujemo slikovnice kao što su Pino, Bepo, Pip i Popi, Medo Bruno i sl. - Slušanje audio knjiga
– U nedostatku vremena mogu poslužiti audio knjige, odnosno priče za djecu. Mogu se puštati na YouTubeu, Spotfyju, Book & Zvooku, Juhuhu i ostalim aplikacijama. - Igre koje potiču jezično-govorne vještine: Alias, Pogodi tko, Dobble, Kockice pričalice, Boggle, Kaladont, nabrajanje riječi koje počinju određenim slovom itd.
- Uključivanje u dnevne aktivnosti
– kuhanje, čišćenje, briga o ljubimcima i biljkama - Ostale aktivnosti:
– Fizičke: sportovi, boravak u prirodi, plesanje, vožnja bicikla, romobila i sl.
– Kreativne: crtanje, slikanje, uporaba kolaža, gline, plastelina, kocaka, izrada nakita, igračaka
– Glazbene: sviranje, pjevanje pjesmica i brojalica
Stalni napredak i sve veća prisutnost ekrana ne može se zaustaviti, ali osvještavanjem i zajedničkim djelovanjem svih uključenih u dječji razvoj, možemo maksimalno smanjiti njegove negativne učinke na djecu.
Autorice:
Ema Turtula, mag.logoped.
Matea Frklić, mag.logoped.
Logopedski centar Logoart
Literatura:
1. Ferreira, J., Prucha, B., Souto, R., Peixoto Lima, R., Morna, C., Pinto, O. (2020). Screen time use in children less than five years old. Nascer e Crescer – Birth and Growth Medical Journal. 29 (4), 188-195.
2.https://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja/prvo-nacionalno-istrazivanje-o-predskolskoj-djeci-pred-malim-
ekranima/
3. Madigan, S., Eirich, R., Pador, P., McArthur, B. A., & Neville, R. D. (2022). Assessment of Changes in Child and Adolescent Screen Time During the COVID-19 Pandemic: A Systematic Review and Meta-analysis. JAMA Pediatrics, 176(12), 1188-1198. doi:10.1001/jamapediatrics.2022.4116)
4. Hutton, J. S., Dudley, J., Horowitz-Kraus, T., DeWitt, T., & Holland, S. K. (2019). Associations Between Screen – Based Media Use and Brain White Matter Integrity in Preschool-Aged Children. JAMA Pediatrics, e193869.
5. Sigman, A. (2012). Time for a view on screen time. Archives of Disease in Childhood, 97(11), 935–942.
6. Dynia, J. M., Dore, R. A., Bates, R. A., & Justice, L. M. (2021) Media exposure and language for toddlers from low-income homes. Infant Behavior and Development, 63, 101542.
https://doi.org/10.1016/j.infbeh.2021.101542
7. Madigan, S., McArthur, B. R., Anhorn, C., Eirich, R., & Christakis, D. A. (2020). Associations Between Screen Use and Child Language Skills: A Systematic Review and Meta-analysis. JAMA Pediatrics, 174(7), 665-675. doi: 10.1001/jamapediatrics.2020.0327
8. Byeon, H., & Hong, S. (2015). Relationship between Television Viewing and Language Delay in Toddlers: Evidence from a Korea National Cross-Sectional Survey. PLOS ONE, 10(3), e0120663.
9. Tiffany A. Pempek, Heather L. Kirkorian, Daniel R. Anderson. The Effects of Background Television on The Quantity and Quality of Child-directed Speech by Parents. Journal of Children and Media, 2014; DOI: 10.1080/17482798.2014.920715
10. Supanitayanon, S., Trairatvorakul, P., & Chonchaiya, W. (2020). Screen media exposure in the first 2 years of life and preschool cognitive development: a longitudinal study. Pediatric Research, 88(6), 894–902.
https://doi.org/10.1038/s41390-020-0831-8
11. Low, F., Wilkinson, C., Gluckman, P. (2021). Screen time: The effects on children’s Emotional, social, and Cognitive development. Koi Tū: The Centre for Informed Futures.
12. Domingues-Montanari, S. (2017). Clinical and psychological effects of excessive screen time on children. Journal of Paediatrics and Child Health, 53(4), 333–338.
13. Madigan, S., Browne, D., Racine, N., Mori, C., & Tough, S. (2019). Association between screen time and children’s performance on a developmental screening test. JAMA pediatrics, 173(3), 244-250.
14. https://www.who.int/news/item/24-04-2019-to-grow-up-healthy-children-need-to-sit-less-and-play-more
