Volim te upravo takvu kakva jesi u trenutku. Volim kad si čarobna, kad si mudra, kad si razigrana i luckasta, spontana i svoja, kad si nespretna i luda, kad te ima posvuda i nigdje te nema…”
Zvuči poput ljubavnog pisma, zar ne? A ono to i jest – upućeno tebi, ženo, iz tvoje unutarnje jezgre koja te vidi, priznaje i voli. To je glas samoosnaženja. I to nije romantična idealizacija – to je emocionalna i psihološka zrelost.
Kada žena počne voljeti sebe – upravo takvu kakva jest
Prihvaćanje sebe ne znači ostati u nepomičnosti i ne rasti. Prihvaćanje znači: “U ovom trenutku sam dovoljna.” To je temelj zdravog samopoštovanja i emocionalne stabilnosti. Psihološke studije potvrđuju da žene koje razvijaju samosuosjećanje i autentičnost imaju veću otpornost na stres, manje sklonosti perfekcionizmu i veću povezanost s vlastitim tijelom i intuicijom.
Biti “mudra i čarobna”, “razigrana i nespretna”, “posvuda i nigdje” – sve su to autentični izrazi jednog ženskog bića koje se usudi biti. Ne krojenog po mjeri društva. Ne pripitomljenog po mjeri očekivanja drugih. Nego stvarnog – nesavršenog, iskrenog, živog.
Tko tu kome sudi? I zašto?
Ovdje ulazimo u područje unutarnjeg kritičara – onog dijela psihe koji nosimo iz socijalizacije, obiteljskih uvjerenja i kulturnih normi. On šapuće: “Budi tiša.” “Ne pretjeruj.” “Budi korisna, ne previše vidljiva.”
To su “imaginarne uloge na planeti Zemlji” koje si svaka žena barem jednom u životu pokušava navući – ulogu dobre kćeri, požrtvovne majke, uspješne partnerice, poslušne zaposlenice.
Ali tko je pisao te uloge? I kome one zaista služe?
Svakako ne tvojoj duši. Ne tvojoj životnosti. Jer one su često stvorene kako bi održale društveni poredak, a ne tvoju osobnu sreću. Psihološki gledano, svaka od tih uloga može postati izvor unutarnjeg konflikta ako ne dolazi iz tvoje autentične potrebe, već iz straha od neprihvaćanja.
Što je važno, a što nije?
Važno je ono što ti donosi unutarnji mir.
Važno je ono što te hrani iznutra.
Važno je ono zbog čega osjećaš smisao, a ne samo obavezu.
Sve ostalo je samo buka.
Samoosnaženje: Kako do njega?
1. Promatraj sebe bez osude.
To je prvi korak – razvijati unutarnji pogled koji ne kritizira nego razumije. Onaj koji zna da žena nije savršena – i ne mora biti.
2. Dozvoli si biti sve što jesi.
Budi ozbiljna kad jesi, razigrana kad možeš. Kad se ne snalaziš – budi nježna prema sebi. Nema jednog načina postojanja.
3. Prepoznaj uloge koje si prihvatila, ali ti više ne služe.
I imaj hrabrosti odložiti ih. One nisu ti. Ti si mnogo više od njih.
4. Slavi svoju promjenjivost.
U svijetu koji slavi konzistentnost, ti se usudi biti ciklična, drugačija svaki dan. To nije slabost. To je ženska moć.
Zaključno:
Na kraju dana – kad svi odu, kad se svjetla ugase, kad više “nikoga nigdje nema” – ostaješ ti sa sobom.
I to je ono što određuje kvalitetu tvog života: tvoj odnos prema sebi.
Ako je taj odnos ispunjen prihvaćanjem, toplinom i poštovanjem, onda si u istinskoj snazi. Samoosnaženoj. Slobodnoj. Svojoj.
Volim te – upravo takvu.
Autorica:
Snježana Strihić, mag. paed. Savjetnica za osobni razvoj i svjesno roditeljstvo
Puls Istine – prostor profesionalne podrške i osobne jasnoće
